srijeda, 31. kolovoza 2011.

Predala sam se u 12.37

Možda bi ovaj post trebao započeti sa J´accuse.

Koga optužujem? Pa naravno onu divnu dušu, blogera očnemore (http://ocnemore.wordpress.com) koji mi je spomenuo ono šta sam probavala potisnuti iz svijesti. Ali trudila sam se, trpila, pokušavala se distrahirati drugim stvarima, međutim  u 12.37 sam posustala.


Na slici leži 1120 kcal 

ali samo na slici, u stvarnosti je 20 deka  čokoladice sa lešnjacima na sigurnom u mom trbuhu.

I bila je jako fina.

Koliko je ono sati trebalo hodati da se ovo potroši?

Mada, čemu briga? Prema ovome http://tracnarodni.blogger.ba/arhiva/2011/04/27/2746924 sam samo napravila korisni potez.

utorak, 30. kolovoza 2011.

A kak je u vašoj kuhinji?

Baš se pitam kako je to kod drugih sretnih familija, jedu li svi isto za ručak ili ne? Kod nas doma su očekivanja da je moja kuhinja à la carte restoran i da svatko može zanovijetati i tražiti po izboru. Kćer se deklarirala kao vegetarijanac,  i to od one vrste koja živi  uglavnom na rafiniranim derivatima šečerne repe. Sin ne jede nijedno kuhano povrće nego samo sirovo šta automatski isključuje sve do jednog cušpajza. Mužu je bilokoja količina povrća, prevelika količina povrća.


Komentari na filanu papriku:

Kćer: Ja to ne mogu jesti, tu ima mesa.
Sin: Zašto ta paprika mora biti kuhana?
Muž: Šta kompliciraš s tom paprikom, mogla si samo skuhati meso bez paprike.
E pa sad si ja mislim, možda moj poveći volumen proizlazi od izuzetno odebljalih živaca kad ih mogu trpiti takve?

Lela se ne čuje u zadnje vrijeme a razlog je taj šta se sprema na put preko bare. Mršavi, ne jede kruh, uči engleski i općenito dolazi u top formu za turizam ili kuhanje ručkova sinu i snahi.

subota, 27. kolovoza 2011.

Desilo se šta se ne smije desiti

Prvi dan na poslu poslije godišnjeg, hlače se osjećaju kao oklop. Ne znam šta me više žulja, gaće, hlače, grudnjak, cipele, jedino veselje je da svi izgledaju zadovoljni šta me opet vide. Čak su mi stavili i malu vazicu sa cvijećem (vjerojatno ukradenim u parku ali nema veze, računa se dobra volja) na stol mada nitko ne želi preuzeti odgovornost za učinjeno dijelo.
Nije ni bitno da znam tko je, osjeća se dobro umišljati si da eventualno imam nekog tajnog obožavaoca a ne ono "finili su Mare bali". Kile se osjećaju manje teške i manje važne.

 U jednom momentu pita šef: Šta je sa tvojim hlačama?
- Šta je sa mojim hlačama? pitam ja i pogledam na dole i vidim da su malo zamazane ali nista strašno.
- Izgledaju kao da su poderane.
 Pogledam po hlačama koje izgledaju skroz cijele i onda shvatim da se radi o stražnjoj strani . Popipam po onim okruglijim dijelovima a kad tamo RUPA zijeva preko cijele riti i niz nogavicu. 
Nije mi bilo druge nego se povući unatraške, staviti baloner na sebe iako je bilo za rastopiti se od vrućine, na bicikl i doma po nove hlače. 


Moje hlače, na stolu a ne na meni.


To sam mislila da se dešava samo u crtićima ali moj šef, ovaj striček sa slike koji je odobrio da ga stavim u moj blog, veli da se to njemu desilo čak dvaput i to u neprijatnijim okolnostima. Ako mi to može biti bilokakva utjeha. 


utorak, 23. kolovoza 2011.

Ako ja lažem, ne laže vaga

Godišnji je završio i nakon 3 tjedna sam ponovo stala na vagu. Uprkos mojem uvjerenju da sam sigurno morala smršaviti barem malo, mislim kad ubrojim sve ono plivanje 1-2 puta na dan, čiščenje, siromašnu prehranu..... a kad tamo ŠOK!


Pa jedva smo nešta jeli, na našem malom otoku je trgovina gotovo prazna i ove godine sam nadmašila samu sebe sa pripremanjem konzervirane tunjevine na barem 10 načina. I to jedne konzerve za cijelu familiju koja je varirala od 3-5 članova. Dobro, bilo je nešta vina, naravno ne domaćeg koje je bezobrazno skupo, nego makedonskog  Vranca koji još uvijek ima razumnu cijenu, a bilo je i Jadro keksa koji su izvrsna podloga i za bijelo i za crno vino. To je moja vlastita nadgradnja pouke koju sam dobila od Smaje. Onog Smaje iz sisačkog vodovoda koji je umro jos 1987. a znao je da se uz vino uvijek treba jesti čokolada. Osim te korisne pouke Smajo se zadržao u pamćenju i zbog  jedne interesantne osobine, naime slavio je rodjendan otprilike jednom mjesečno, ili svaki puta kad je došao kod nas u laboratorij sa bocom vina i htio da ga izljubimo jer mu je rodjendan. To znači da je u stvarnosti bio prastar kad je umro a ne samo nekih 50+ godina. Uglavnom, sve u svemu, ja sam trebala smršaviti a ne udebljati se. Ovo što vaga pokazuje je, iako radije vjerujem da je greška na vagi, valjda ipak istina, i to katastrofalna, skoro na istoj razini sa Fukushimom ili poplavom u Pakistanu, a to znači da je vrag odnio šalu i da nešta treba poduzeti za ozbiljno.

Slijedeće nedjelje idem isprobati trbušni ples pa se mozda prijavim na kurs - ako ništa, barem mi neće faliti neophodni radni materijal.



nedjelja, 21. kolovoza 2011.

More, more plavo i čiščenje tavana

Vrijeme bikinija je tu a od  bikini linije ni traga. Bezobrazni i bezosjećajni muž me onako usput obavijestio da mi se trbuh prelijeva  preko kupaćeg kostima, kao da je to greška u trbuhu a ne u prastarom kupaćem kostimu koji više nema nikakvu formu. Za razliku od mog trbuha koji ima jako puno forme. Uglavno okrugle.

  No, godišnji je tu, neko na moru, a neko u lavoru, medjutim stare predrasude da je uvijek bolje biti na moru nego u lavoru ne stoje uvijek.
 Evo, na primjer kod mene, koja sam kapitalist i posjedujem jednu ruinu na moru, ljetovanje na moru znači otprilike dva tjedna čiščenja otpale žbuke, boje, pranja polupljesnivih deka, šmirglanje i ponovo bojanje drvenih dijelova koji su najviše izloženi buri i kad je sve skoro gotovo, ali nije nikad skroz jer uvijek preostane za dogodine, možemo se pobrati sa godišnjeg.

Ove godine sam se osim toga prihvatila i čiščenja tavana i bacanja krupnog otpada. E pa si vi sad mislite šta znači nositi stare madrace, tepihe i ostalu kramu s tavana dok su vani 32 stupnja a pod krovom još i više.


Medjutim dok se ja kupam u znoju lica svog, drugi leže na plaži....i koliko ja vidim, isto se kupaju u znoju. Ovako, čisto logično, to znači da nema bitne razlike izmedju tavana i plavog mora.


Pogled s terase kad izadjem van udahnuti zraka i isprati pluća od tavanske prašine.

utorak, 16. kolovoza 2011.

ljetna shema

Gordana se ljuti na mene jer me nije bilo dugo na blogu.A ja sam se u cijelosti odala provjeravanju teorije da sadnja cvijeća i održavanje vrta odnosi više kalorija od šetnje trgovinama.
Evo, pogledajte, još je u fazi zoridbe, ali imat će manje kalorija od one makovnjače koju je Goga spomenula.