Ako ja lažem, ne laže vaga

Godišnji je završio i nakon 3 tjedna sam ponovo stala na vagu. Uprkos mojem uvjerenju da sam sigurno morala smršaviti barem malo, mislim kad ubrojim sve ono plivanje 1-2 puta na dan, čiščenje, siromašnu prehranu..... a kad tamo ŠOK!

Pa jedva smo nešta jeli, na našem malom otoku je trgovina gotovo prazna i ove godine sam nadmašila samu sebe sa pripremanjem konzervirane tunjevine na barem 10 načina. I to jedne konzerve za cijelu familiju koja je varirala od 3-5 članova. Dobro, bilo je nešta vina, naravno ne domaćeg koje je bezobrazno skupo, nego makedonskog  Vranca koji još uvijek ima razumnu cijenu, a bilo je i Jadro keksa koji su izvrsna podloga i za bijelo i za crno vino. To je moja vlastita nadgradnja pouke koju sam dobila od Smaje. Onog Smaje iz sisačkog vodovoda koji je umro jos 1987. a znao je da se uz vino uvijek treba jesti čokolada. Osim te korisne pouke Smajo se zadržao u pamćenju i zbog  jedne interesantne osobine, naime slavio je rodjendan otprilike jednom mjesečno, ili svaki puta kad je došao kod nas u laboratorij sa bocom vina i htio da ga izljubimo jer mu je rodjendan. To znači da je u stvarnosti bio prastar kad je umro a ne samo nekih 50+ godina. Uglavnom, sve u svemu, ja sam trebala smršaviti a ne udebljati se. Ovo što vaga pokazuje je, iako radije vjerujem da je greška na vagi, valjda ipak istina, i to katastrofalna, skoro na istoj razini sa Fukushimom ili poplavom u Pakistanu, a to znači da je vrag odnio šalu i da nešta treba poduzeti za ozbiljno.

Slijedeće nedjelje idem isprobati trbušni ples pa se mozda prijavim na kurs - ako ništa, barem mi neće faliti neophodni radni materijal.