Božićni poklon

Eto, vrijeme je prošlo brzo i nekako iznenada, skroz neočekivano, naravno, došao je Božić.
U našoj familiji smo  već prije dosta godina odlučili da ne poklanjamo poklone odraslima nego samo djeci. Prilično komotna odluka jer se ne mora razmišljati šta pametno kupiti za malo novaca. Sin se naravno računa u odrasle ali s obzirom da je uprkos tome moje dijete, pravilo ga isključuje.To njemu obično ide na živce ali šta mu ja mogu - zašto čovjek inače ima mamu nego da se ima na koga ljutiti kad to poželi
( definitivno bezopasnije nego ljutiti se na ženu).
Iz nekog nedokučivog razloga je muž ipak  prekršio pravilo i ispod bora se našao paket s etiketom Sretan Božić Gordani sa obitelji.

Dajem nagradu onome ko pogodi šta je bilo u paketu!

E pa nije bila svilena spavaćica. Uostalom ništa svileno, ništa mekano, ništa jestivo, ništa zlatno, srebrno ili od bilokojeg drugog plemenitog materijala, ništa zabavno, skoro bih rekla i ništa upotrebljivo.

ELEKTRONSKA VAGA! Sa nekih 5 postavki koje sve na razne načine govore istu stvar.

E pa sada imamo visokotehnološke dokaze da smo preteški, premasni, da nam je mišićna masa za 20 % manja nego kćerina a količina masti dvostruka, da jedva da imamo kosti ali da zato u nama bućka puno vode ili vina/pive.
To saznanje bi nas valjda trebalo ponukati da smršavimo. Danas smo zato već počeli sa oštrom dijetom. Nakon šta sam tokom noći smazala sve božićne kolače i pola kutije pralina sa likerom, zalijala to slatkom gaziranom tekućinom koja sadrzi 25% šećera, energično sam odlučila da trebamo radikalne promjene.
Zato je danas za ručak prisiljeno zelje i ostaci šunke. Bez kruha, krumpira, kolača itd.

Pa valjda ćemo nekako izdrzati do večeri.

Jeste već pobrali grožđe?

Prvi dan jeseni a kod nas već kipi mošt u bačvama. Zapravo kod mojih starih, a ja sam daleko, predaleko da osjetim miris podruma.
Na žalost ne samo miris podruma nego i okus mošta. Uz mošt najbolje idu pečeni kesteni što ću isto propustiti jer ovako u stanu nije naročito praktično peći kestene a bogme nije niti neki ugođaj sa kestenima u tavici. Znači, preostaju mi već pečeni i oguljeni kesteni iz trgovine. Izgledaju očajno ali su skroz jestivi.

Evo, za sve nas koji ćemo i ove godine propustiti berbu, slika iz vurotskog podruma.

Prognoza je bila sunčano

Sve je počelo s tim da se kćer, igrajući se pred televizorom na X-box kineticu zainteresirala za boks. Na tome bi i završilo da mi nemamo jednog malo starijeg susjeda Tomija koji je nekad trenirao boks. S obzirom da sada više mlati motikom u vrtu nego po vreći za boksanje, velikodušno joj je poklonio i vreću i rukavice.

Nitko sretniji od nje.

Na žalost, sreća nije potrajala duže nego šta je trebalo da joj otac dođe kući. Naime, gospodin otac je kod prvog pogleda na  metar i dvadeset visoku vreću izjavio da ne dolazi u obzir da on to objesi na bilokojem mjestu u stanu. Susjed je apsolutno nije htio nazad. Tako je vreća stajala i smetala nekoliko mjeseci na hodniku. S obzirom na visinu i širinu, dobro je poslužila za odlaganje pošte. Međutim u jednom od mojih sve rijeđih naleta efikasnosti, kad sam odlučila urediti stan, zaključila sam da ta stvar mora proć. Stavila sam oglas za prodaju i vrlo brzo, vreća je promijenila vlasnika. E sada je tek nastao problem. Susjed (koji nije od najbogatije sorte) nije htio novce za svoju vreću jer je rekao da ju je poklonio mojoj kćeri i da su svi novci njezini. Meni je bilo malo neprijatno uzeti te novce i tako smo odlučili da napravimo zabavu na dvorištu za svu djecu s obzirom da je susjed često vani s njima i nekako kao ekstradeda za sve.

Prognoza za subotu, u petak kasno popodne, je bila da će cijelu subotu biti toplo i sunčano. Ma baš fino, onda ćemo napraviti zabavu! Kćer je ispisala pozivnice za dva sata, polijepila ih po ulaznim vratima na sva 4 stubišta i onda je bilo samo otići u trgovinu i kupiti sve šta treba za jednu dobru zabavu gledano očima desetogodišnje djece. Kobasice za djecu, ( ma stvarno se zovu tako, proizvođač je vjerojatno svjestan da ne bi ni jednu odraslu osobu prevario da neka teško definirana masa sa mesom kojeg ima samo u tragovima čini kobasicu), kruh, povrće, sokovi  i ogromne količine slatkiša.

Subota. Vrijeme malo kilavo već od jutra. U jedan sat je počela kiša. Ja samo mislim šta ćemo sad sa svim tim šta smo pokupovali. U petnaest minuta do dva pogledam van da vidim da li ima uopće ikakvih izgleda da kiša prestane i vidim vani nekoliko klinki koje su izašle. E pa kad je tako, onda mora biti zabava. Kobasice smo zgrijali doma u loncu umjesto da ih pečemo na roštilju, slatkiši su podijeljeni u vrećice da ne kisnu u zdjeli. Vani se skupilo šestero djece, manje od polovice nego šta ih obično ima na dvorištu. Svaka (sve su bile curice) je pojela po dvije kobasice, uzele su svoje vrećice sa slatkišima i nakon pet minuta crtanja sa kredama po dvorištu smo zaključili da je vrijeme za povlačenje. Jučer ih sretnem ponovo vani i sve vele: Kako je bila dobra zabava, kad ćemo to opet imati?

I tko onda može reći da su djeca danas razmažena kad se mogu zadovoljiti sa takvom ekspres zabavom od nekih pola sata?

Too late to cry baby

Sitni sati, familija spava a ja još skroz na skroz budna. Sa radija (internetskog) Lonnie Johnson pjeva It´s too late to cry baby, your last chans is gone....Mhm...Ovaj tjedan se skoro tako i osjeća, kao da me pregazio parni valjak. Tri različita posla na tri različita mjesta. Ne mogu vjerovati da sam prije mislila kako je zabavno biti konzult i raditi u raznim firmama. Odem u osam od kuće, vratim se u šest na večer, u glavi totalna zbrka a u kući kaos. U kuhinji gotova jela. Pozitivan efekt je da manje jedem jer sam kraće vrijeme u kuhinji.

Ovaj tjedan je prošao samo sa jednom večerom koju sam ja skuhala.
Krpice sa zeljem su jedno od mojih najdražih jela, mada, na žalost, ja imam puno previše najdražih jela.
Drugi dan smo jeli ostatke krpica sa pečenim vrhnjem i Fetom (to je moja instant zamjena za po pravo pečeno vrhnje).

I sada mi nekako padoše na pamet one iritirajuće osobe koje dijele recepte za koje ih nitko nije pitao a hvale svoja jela kao da u najmanju ruku konkuriraju za Michelin guide.

Ali to nema veze sa mnom.

Da li je jogurt uistinu zdrava hrana?

Evo baš čitam u jednom blogu danas kako je jogurt zdrava hrana. Po svemu navedenom bi i trebao biti ali stvari možda i nisu uvijek onakve kakve se čine na prvi pogled.

Svi naravno znaju da se jogurt pravi od mlijeka. Mlijeko se dobiva od krava koje proizvode mlijeko ne da bi mi dobili jogurt nego da bi njihova djeca dobila hranu. To znači da je proizvodnja mlijeka kod krava, isto kao i kod ljudi ili drugih sisavaca ograničena na jedno relativno kratko razdoblje dok mladunci ne porastu i osim toga je kvaliteta svakog mlijeka prilagođena  potrebama  mladunaca upravo te vrste.

Tako bi to trebalo biti.

Stvarnost se ponešto razlikuje. Naime ljudi su uspjeli proizvesti jedan hormon koji su osamdesetih godina dodavali kravama ne bi li dulje dojile bez obzira na to šta prirodno više ne bi davale ni kapi mlijeka nakon šta tele malo poraste. S vremenom je selekcija krava išla u tom smjeru da su uzgojene krave koje imaju prirodno velike količine tog hormona pa ga više ne moraju dobivati izvana.
Hormon, koji se zove insulin-like growth factor (IGF) postoji prirodno i kod ljudi i ima niz regulatornih svojstava. Izmedju ostalog IGF izaziva diobu stanica i spriječava prirodnu smrt stanica. Vrlo jednostavna jednadžba pokazuje slijedeće:

prekomjerna dioba stanica +  nikakvo odumiranje stanica = RAK

I usitinu, IGF je pronađen u velikim količinama kod raka prsa i prostate. Onome tko  hoće doznati više o raku, IGF-u i mlijeku preporučam knjige Kineska studija koja je najveća studija o prehrani ikad provedena, autora Dr.Sc.T.Colin Campbell i Thomas M. Campbell, te Tvoj život u tvojim rukama autorice Dr.Sc. Jane Plant.

Mnogi vele da je neophodno jesti mliječne proizvode da bi se dobilo dovoljno kalcija i spriječila osteoporoza. Statistika govori drugo. Najveći broj slučajeva osteoporoze imaju skandinavske zemlje gdje se tradicionalno pije najviše mlijeka i gdje i odrasli piju mlijeko nekoliko puta na dan a sir je obavezna namirnica. Danas se zna da se kalcij veže sa masnoćom, bilo iz mlijeka ili druge hrane, i jednostavno pokaki te od njega nema baš nikakve koristi. Osim toga je čista glupost govoriti da se TREBA jesti mliječne proizvode da bi se dobio kalcij. Bademi, na primjer, imaju 265 mg kalcija u 100 grama, dok mlijeko ima samo 106 mg /100 ml. Suhe smokve imaju 144 mg, lešnjaci 188 mg, koprive cijelih 490 mg, špinat 170 mg, obični bijeli kruh oko 100 mg, sardine u ulju 191 mg, žutanjak 140 mg itd. Cijeli niz običnih namirnica koje su bogatije kalcijem od mlijeka.

U mlijeku postoji između ostalog i jedan protein, skraćeno BSA. Sve više znanstvenih studija ukazuje na to da  BSA utječe na razvoj juvenilnog dijabetesa. U Finskoj koja ima najviše juvenilnog dijabetesa se konzumira i najveća količina mlijeka na svijetu. To možda i nije dokaz ove tvrdnje ali kod svih novo dijagnosticiranih dijabetesa je otkrivena i velika količina antitijela protiv BSA. U Francuskoj je provedena studija na školskoj  djeci koja  piju malo mlijeka i otkriveno je da imaju male količine antitijela protiv BSA i relativno nisku frekvenciju obolijevanja od dijabetesa. Moja kćer sudjeluje od rođenja u jednoj studiji koja obuhvaća 6000 djece  a ispituje utjecaj vanjskih faktora na razvoj dijabetesa. Svake godine dobivamo anketu  od nekih desetak stranica u kojoj je oko polovice pitanja vezano uz konzumaciju mliječnih proizvoda. 

Ovo nije kraj mliječnim nevoljama. Ima još. 

Nekad davno, prije nego šta je AlfaLaval izmislio homogenizator mlijeka a Tetra Pak papirnatu ambalažu, pilo se nehomogenizirano mlijeko. Međutim, razvoj industrije mliječnih proizvoda i potreba da su proizvodi jednolične kvalitete je zahtijevalo i mlijeko jednolične kvalitete. Zato se mlijeko lijepo homogenizira da bi se masnoća  raspršila umjesto da stoji na površini tanka sa mlijekom pa neko dobije masni, a netko drugi nemasni proizvod. Homogenizacija se vrši tako da se mlijeko protjera pod jakim pritiskom kroz vrlo fine kapilare koje jednostavno fizički potrgaju ne samo grudice nego i molekule masti. Te molekule su dovoljno male da mogu ulaziti u krv direktno prije nego sto su  lijepo obrađene i probavljene u crijevima. Kad uđu u krv mogu izazivati autoimune reakcije a neka istraživanja ukazuju i da su krivci za razvoj arterioskleroze. 

Većina ljudi u svijetu, ili točnije oko 70%, nema enzime za probavu mlijeka (mada ovo nema veze sa jogurtom jer u jogurtu nema laktoze kao u mlijeku) i nakon pijenja mlijeka dobivaju bolove u crijevima.

Bakterije koje se dobiju jedenjem jogurta, pod uvjetom da uopće više postoje nepasterizirani jogurti sa živim bakterijama, se jednako tako mogu dobiti i jedenjem kiselog zelja, uz puno veću količinu kalcija i bez homogeniziranih masnoća, hormona i bjelančevina koje iritiraju imunološki sistem. 

Nepasterizirani jogurt, ako se sjećate onih u plastičnoj čaši sa zelenim aluminijskim poklopcem, je ukusan prvi dan nakon proizvodnje, drugi ili treči dan je prilično kiseo. Koliku trajnost imaju jogurti danas? Sumnjam da u njima ima i jedna živa bakterija. Ako ima, ta sasvim sigurno nije Lactobacillus.

I na kraju, jogurt je mlijeko. Sir je mlijeko. Bilokoji mliječni proizvod je u osnovi mlijeko. Sve šta sam ovdje napisala o mlijeku vrijedi i za ostale mliječne proizvode. Za IGF je jos malo gore jer ne postoji samo u mlijeku nego i u govedskom mesu. 

Sve skupa ne znači da ja ne volim mliječne proizvode. Volim. Naročito fini domaći sir od gospođe Bože Šiprak iz sela Drenčina kraj Siska. A i mnoge druge sireve. Volim i jogurt. I kefir. I vrhnje. A pogotovo mlijeko u obliku palačinki, štrudli sa sirom, torte sa sirom ili u obliku vrhnja sa žgancima. Ali tvrditi da je to jako korisno bi bilo isto kao tvrditi da je Coca-cola light koju sam sad ispila jer mi je ukusna, korisna za zdravlje.

Da sam jači karakter nego šta jesam, odrekla bih se i Cole i mlijeka.  

Karapampula

Sutra je četvrtak a mene je nezgodno uhvatila prehlada, onakva prava zimska sa glavoboljom i bolovima u grlu i leđima. A baš sam mislila ići na gimnastiku. Stvarno! Čisto mi žao šta ne mogu.

Čim sam došla s posla krenula sam si napraviti karapampulu. To uvijek funkcionira protiv prehlade. I ne samo  da funkcionira nego je apsolutno najbolje sredstvo protiv nje. Ima i onih koji to ne vjeruju, kao moj muž na primjer, koji radije pije toplu vodu s limunom i vuče jednu te istu prehladu tjednima. U svakom slučaju, izvukla sam rakiju, i taman sam htjela uzeti šećer, kad me kćer obavijestila da u kući nema ni mrvkica šećera. Da sam malo mislila sjetila bih se to i sama, jer smo šećer već odavno maknuli iz kuće ne bi li se ova maloljetna ovisnica (a sva je na roditelje!) odviknula od njega. A istina, bilo je dobro i za mene da ne radim kolače koje pojedem kao da sam na natjecanju ko će prije.
Tako da jedino šta mi je preostalo je bila čista rakija, tj. ne skroz čista nego sa borovicama koje su isto za nešta korisne mada nemam pojma za šta.

E pa sad ću vidjeti je li to jednako efikasno kao karapampula ili se mora uzeti dupla doza.

....usput, koliko sam pravopisnih i ostalih grešaka napravila pod utjecajem, hm, prehlade?

Puno toga, ali nema žara

Za čudo, drugi dan nisam imala nikakve bolove u mišićima, samo onako malo ukočenost. Faktum je da to nije bila posljedica dobre kondicije. Najvjerojatniji razlog za to je taj šta su moji mišići zanemarivo mali, pa ako su i bolili bila je to bol iz gotovo neprimjetljivog dijela tijela. Inače, dok sam bila u dvorani i zajednički lamatala rukama i nogama sa ostalih sedamdesetak u crno obučenih dama  ( Ha! Misle da su mršavije samo zato šta se manje vidi) i 3 stričeka misli su mi neodoljivo klizile prema omladinskim sletovima u vrijeme Juge. Ja sam sudjelovala čak na dva, jednom na sisačkom stadionu 1967. ili 68., a drugi puta u Gospiću, tako negdje  77.
Tada je to bilo zabavno.Osim toga, kad god smo vježbali nismo morali biti na nastavi. Ovo sada je bilo prilično patetično, mada su ove crno obučene dame puno efikasnije i shvaćaju direktno šta trebaju napraviti bez da vježbaju tjednima. Ili možda to rade, možda sam samo ja nova tamo.

U svakom slučaju, onaj milion kalorija koji sam izgubila vježbajući, obilato sam nadoknadila preko vikenda kad smo roštiljali. Puno toga je bilo na roštilju, vratina, pileći ražnjići sa paprikom izmedju, klipovi kuruze, Brie sa pekmezom od rabarbare, banane sa čokoladom, jabuke, marshmallow...Svega, ali nije bilo dovoljno žara. Muž je objasnio da je kuruza dovoljno pečena kad postane mlačna, da ono crveno šta vidim na mesu nije krv nego mesni sok, a da su pečene jabuke zapravo uvijek hrskave. I tako smo se vrlo približili novim svjetskim trendovima i počeli jesti raw food.
Vele da je zdravo.

Kćer i ja pokušavamo ispeći marshmallowse

Novi plan

Moja indijska prijateljica Abi, koja ima oko 40 godina ali izgleda kao da je 15, odlučila je da ja trebam početi vježbati jer će mi to dobro utjecati na zdravlje ( s kojim inače uopće nemam problema i prema jednom liječniku sam bezobrazno zdrava za moju dob). No, kakogod, ona je napravila plan da jednom tjedno moram ići na gimnastiku a ostale dane vježbati jogu. Današnji dan me zapala gimnastika. Kako je bilo, pisati ću sutra kad se oporavim.

Ili za tjedan dana kad se oporavim.

Ili mjesec.

Ne znam kad će mi mišići biti ponovo u stanju za bilokakavu upotrebu.
Ovo ovdje pišem pod utjecajem ibuprofena.
Nadam se da će joga biti manje naporna.

Predala sam se u 12.37

Možda bi ovaj post trebao započeti sa J´accuse.

Koga optužujem? Pa naravno onu divnu dušu, blogera očnemore (http://ocnemore.wordpress.com) koji mi je spomenuo ono šta sam probavala potisnuti iz svijesti. Ali trudila sam se, trpila, pokušavala se distrahirati drugim stvarima, međutim  u 12.37 sam posustala.

Na slici leži 1120 kcal 

ali samo na slici, u stvarnosti je 20 deka  čokoladice sa lešnjacima na sigurnom u mom trbuhu.

I bila je jako fina.

Koliko je ono sati trebalo hodati da se ovo potroši?

Mada, čemu briga? Prema ovome http://tracnarodni.blogger.ba/arhiva/2011/04/27/2746924 sam samo napravila korisni potez.

A kak je u vašoj kuhinji?

Baš se pitam kako je to kod drugih sretnih familija, jedu li svi isto za ručak ili ne? Kod nas doma su očekivanja da je moja kuhinja à la carte restoran i da svatko može zanovijetati i tražiti po izboru. Kćer se deklarirala kao vegetarijanac,  i to od one vrste koja živi  uglavnom na rafiniranim derivatima šečerne repe. Sin ne jede nijedno kuhano povrće nego samo sirovo šta automatski isključuje sve do jednog cušpajza. Mužu je bilokoja količina povrća, prevelika količina povrća.


Komentari na filanu papriku:

Kćer: Ja to ne mogu jesti, tu ima mesa.
Sin: Zašto ta paprika mora biti kuhana?
Muž: Šta kompliciraš s tom paprikom, mogla si samo skuhati meso bez paprike.
E pa sad si ja mislim, možda moj poveći volumen proizlazi od izuzetno odebljalih živaca kad ih mogu trpiti takve?

Lela se ne čuje u zadnje vrijeme a razlog je taj šta se sprema na put preko bare. Mršavi, ne jede kruh, uči engleski i općenito dolazi u top formu za turizam ili kuhanje ručkova sinu i snahi.

Desilo se šta se ne smije desiti

Prvi dan na poslu poslije godišnjeg, hlače se osjećaju kao oklop. Ne znam šta me više žulja, gaće, hlače, grudnjak, cipele, jedino veselje je da svi izgledaju zadovoljni šta me opet vide. Čak su mi stavili i malu vazicu sa cvijećem (vjerojatno ukradenim u parku ali nema veze, računa se dobra volja) na stol mada nitko ne želi preuzeti odgovornost za učinjeno dijelo.
Nije ni bitno da znam tko je, osjeća se dobro umišljati si da eventualno imam nekog tajnog obožavaoca a ne ono "finili su Mare bali". Kile se osjećaju manje teške i manje važne.

 U jednom momentu pita šef: Šta je sa tvojim hlačama?

- Šta je sa mojim hlačama? pitam ja i pogledam na dole i vidim da su malo zamazane ali nista strašno.

- Izgledaju kao da su poderane.

 Pogledam po hlačama koje izgledaju skroz cijele i onda shvatim da se radi o stražnjoj strani . Popipam po onim okruglijim dijelovima a kad tamo RUPA zijeva preko cijele riti i niz nogavicu. 

Nije mi bilo druge nego se povući unatraške, staviti baloner na sebe iako je bilo za rastopiti se od vrućine, na bicikl i doma po nove hlače. 

Moje hlače, na stolu a ne na meni.

To sam mislila da se dešava samo u crtićima ali moj šef, ovaj striček sa slike koji je odobrio da ga stavim u moj blog, veli da se to njemu desilo čak dvaput i to u neprijatnijim okolnostima. Ako mi to može biti bilokakva utjeha. 

Ako ja lažem, ne laže vaga

Godišnji je završio i nakon 3 tjedna sam ponovo stala na vagu. Uprkos mojem uvjerenju da sam sigurno morala smršaviti barem malo, mislim kad ubrojim sve ono plivanje 1-2 puta na dan, čiščenje, siromašnu prehranu..... a kad tamo ŠOK!

Pa jedva smo nešta jeli, na našem malom otoku je trgovina gotovo prazna i ove godine sam nadmašila samu sebe sa pripremanjem konzervirane tunjevine na barem 10 načina. I to jedne konzerve za cijelu familiju koja je varirala od 3-5 članova. Dobro, bilo je nešta vina, naravno ne domaćeg koje je bezobrazno skupo, nego makedonskog  Vranca koji još uvijek ima razumnu cijenu, a bilo je i Jadro keksa koji su izvrsna podloga i za bijelo i za crno vino. To je moja vlastita nadgradnja pouke koju sam dobila od Smaje. Onog Smaje iz sisačkog vodovoda koji je umro jos 1987. a znao je da se uz vino uvijek treba jesti čokolada. Osim te korisne pouke Smajo se zadržao u pamćenju i zbog  jedne interesantne osobine, naime slavio je rodjendan otprilike jednom mjesečno, ili svaki puta kad je došao kod nas u laboratorij sa bocom vina i htio da ga izljubimo jer mu je rodjendan. To znači da je u stvarnosti bio prastar kad je umro a ne samo nekih 50+ godina. Uglavnom, sve u svemu, ja sam trebala smršaviti a ne udebljati se. Ovo što vaga pokazuje je, iako radije vjerujem da je greška na vagi, valjda ipak istina, i to katastrofalna, skoro na istoj razini sa Fukushimom ili poplavom u Pakistanu, a to znači da je vrag odnio šalu i da nešta treba poduzeti za ozbiljno.

Slijedeće nedjelje idem isprobati trbušni ples pa se mozda prijavim na kurs - ako ništa, barem mi neće faliti neophodni radni materijal.

More, more plavo i čiščenje tavana

Vrijeme bikinija je tu a od  bikini linije ni traga. Bezobrazni i bezosjećajni muž me onako usput obavijestio da mi se trbuh prelijeva  preko kupaćeg kostima, kao da je to greška u trbuhu a ne u prastarom kupaćem kostimu koji više nema nikakvu formu. Za razliku od mog trbuha koji ima jako puno forme. Uglavno okrugle.

  No, godišnji je tu, neko na moru, a neko u lavoru, medjutim stare predrasude da je uvijek bolje biti na moru nego u lavoru ne stoje uvijek.
 Evo, na primjer kod mene, koja sam kapitalist i posjedujem jednu ruinu na moru, ljetovanje na moru znači otprilike dva tjedna čiščenja otpale žbuke, boje, pranja polupljesnivih deka, šmirglanje i ponovo bojanje drvenih dijelova koji su najviše izloženi buri i kad je sve skoro gotovo, ali nije nikad skroz jer uvijek preostane za dogodine, možemo se pobrati sa godišnjeg.

Ove godine sam se osim toga prihvatila i čiščenja tavana i bacanja krupnog otpada. E pa si vi sad mislite šta znači nositi stare madrace, tepihe i ostalu kramu s tavana dok su vani 32 stupnja a pod krovom još i više.

Medjutim dok se ja kupam u znoju lica svog, drugi leže na plaži....i koliko ja vidim, isto se kupaju u znoju. Ovako, čisto logično, to znači da nema bitne razlike izmedju tavana i plavog mora.

Pogled s terase kad izadjem van udahnuti zraka i isprati pluća od tavanske prašine.

ljetna shema

Gordana se ljuti na mene jer me nije bilo dugo na blogu.A ja sam se u cijelosti odala provjeravanju teorije da sadnja cvijeća i održavanje vrta odnosi više kalorija od šetnje trgovinama.

Evo, pogledajte, još je u fazi zoridbe, ali imat će manje kalorija od one makovnjače koju je Goga spomenula.

Dijeta bez dijete

Engleski psiholozi Ben Fletcher, Karen Pine i Danny Penman su prije nekoliko godina izdali knjigu The no diet diet - Do something different. Njihova teza je da je svakodnevica debelih ljudi  više podvrgnuta navikama nego od onih koji nisu pretili. I s obzirom da su naše prehrambene navike obično povezane sa drugim navikama, oni smatraju da već male promjene u načinu života mogu dovesti do gubitka težine. U ovoj knjizi daju savjete o cijelom nizu malih promjena koje s vremenom mogu dati rezultat iako se može činiti nevjerojatno da će slušanje radija umjesto gledanje televizije ili odlazak do posla drugim putem učiniti ikoga mršavijim. 
Ipak, ima puno logike u tvrdnji da nitko ne moze smršaviti sa običnom dijetom jer su sve dijete fokusirane na hranu, šta jesti i šta ne jesti, uglavnom sve misli su stalno zaokupljene sa tim šta strpati u sebe za drugi obrok. Prestanite misliti na jelo, vele oni, i nadjite nešta drugo za raditi. I ima u tome istine. Evo je pišem sada blog i ne jedem. 

Ponukana sa tim da napravim nešta drugo, u nedjelju sam probala skijati na vodi (s naglaskom na probala). Nakon tri pokušaja sam se SKORO uspjela dići iz vode a onda sam odustala jer su me previše bolile ruke. Instruktor je bio vrlo poticajan ali premlad i premišićav da bi mogao shvatiti da u mojim rukama ne postoje mišići koji su me u stanju drzati. Danas je utorak i još me uvijek bole ruke.

Gordana

Intelektualni gubitak težine

Evo ja nastavljam na istu temu izbjegavanja promjena  (loših) prehrambenih navika i sve se nekako nadam da ću otkriti revolucionarnu metodu za mršavljenje bez napora. 
New England Journal of Medicine je upravo objavio raport da je smanjenje težine u direktnoj vezi samo sa količinom kalorija a ne sa oblikom u kojem te kalorije udju u tijelo. Istina to sam ja već isto dokazala ranije sa mojom  drastičnom Makovnjača dijetom ali o tome drugi puta.


Kakogod, činjenica je da ako je potrošnja veća od unosa, gubi se težina. Činjenica je i da je najveci potrošač energije u tijelu mozak (OK, kako kod koga) koji troši oko 20% tjelesne energije samo na održavanje mašinerije. Dalje, poznato je i da je Anatolij Karpov tokom šahovskog turnira protiv Garija Kasparova izgubio 10 kg. Zaključak - treba koristiti mozak.

 
Ja sam u tome izvrsna! Nekad davno, skoro u kameno doba, dok sam još išla u gimnaziju, sa mnom je u razred išao jedan dečko koji je vec tada bio super šahist a kasnije je postao i velemajstor. Da ga ne brukam sada neću navesti njegovo ime, (ali mogla bih staviti sliku, hahaha!). Uglavnom, na jednom školskom izletu na Plitvice, svi po redu smo igrali šah sa njim i gubili osim mene koja sam pobijedila
........................................................................................................lalalalalala.....................
.....lalalalalalal................................................................................................lala...................................

i dobro, da ipak priznam, to je bilo ovako kao što je on rekao: "Nisam nikada posumnjao da bi itko mogao povući tako glupi potez bez da ima neki opasan  plan 10 poteza naprijed." I s obzirom da je on vidio to što ja nisam, 10 poteza naprijed, igrao je na neki čudan način i u principu sam sebi dao mat. Ja sam bila potpuno nedužna u toj priči. Kako god, poslije toga nisam nizašta htjela igrati ponovo šah sa njim nego sam zadovoljna da se mogu hvaliti da sam pobijedila jednog velemajstora.U mom slučaju šah mozda i nije aktivnost koja direktno opterećuje mozak, medjutim vi koji ste bolji u toj disciplini možete koristiti šahovsku metodu a ja ću morati naći nešta drugo.

Gordana

Skupa metoda

Jučer sam otišla s posla dva sata ranije i provela popodne u shopingu. Kako je obilazak trgovina istovremeno šetnja troši oko 140 kalorija na sat. Pomnoženo sa ona tri sata šta sam hodala po trgovinama bude ukupno 420 kalorija. Dok se sjedi na miru i ništa se ne radi troši se 1 kalorija po minuti za čisto životinjarenje. To znači da je moj ekstra gubitak nakon 3 sata  420-180= 240 kalorija ili 80 kalorija više po satu. Da se izgubi 1 kg  kosta 7000 kalorija.
Pomnoženo sa onih 5 kila koje akutno trebam izgubiti bude 35 000 kalorija. To znači da bih trebala ići u shoping otprilike 438 sati.
U toku ta tri sata sam potrošila 124 kune na nekoliko prčkarija koje mi u biti nisu uopće trebale. To bude otprilike  52 lipe po kaloriji. Pomnoženo sa onih 35 000 kalorija ispadne da ukupni gubitak težine od 5 kg ovom metodom košta 18 200 kuna ili 3640 kuna/kg.
Sadnja cvijeća trosi 290 kalorija na sat pa je puno efikasnija metoda. Cijena po kalorijji  ovisi o metodi sadnje i vrsti cvijeća a da ne govorim da se na nekim vrstama može jako dobro zaraditi ali to su detalji o kojima se ne radi u ovom blogu.

Pitam se koliko ekstra kalorija sam izgubila razmišljajući o ovome?

Gordana

interijeri i eksterijeri

Čitajuci Gogine opaske i uživajući u njenim čarapama

(koje je sigurno naslijedila ili od bake Marice ili od bake Jage)

prilažem dokaze da se u cijelosti pridržavamo rigorozne promjene načina prehrane.

Ovo je naš ručak od subote, nije baš uz žubor mora i miris mediterana,

ali je nestalo iz zdjela i tanjura sve što smo priremili.

Ipak, malo smo "cheatali", iza klope se pojavila butelja iločkog Traminca, 

tek da doživljaj bude potpun.

Što se tiče Gogine GI dijete, teško da bih se ja u njoj mogla naći, voća što se tiče.

Bez ovog drugog mogu, ionako Dunja i je ne jedemo kruh već 2 tjedna.

Kako ja iz nekoliko razloga ne idem na more, mene ova bikini tlaka baš i ne opterećuje previše.

Do rujna cu se stesati (bar malo).

Pozdrav do daljnjega.

Kriv je šampon

Evo šta mi je poslala Rubina danas a ja objelodanjujem istinu cijelome svijetu:

"Trebala sam to prije shvatiti.
Kriv je naime šampon, kojeg  upotrebljavam kad se tuširam.
Naime - kad si perem kosu, šampon teče po cijelom tijelu. Na etiketi šampona velikim slovima  jasno piše:
"Za dodatni VOLUMEN."
Neću više upotrebljavati taj šampon nego ću se početi prati sa deterdžentom za suđe.
Na njegovoj etiketi je jasno napisano:
"Topi  MASTI koje je sigurno teško odstraniti." 

Nije funkcioniralo

Nakon 2 tjedna na intenzivnoj dijeti sa čokoladom i čokoladnim derivatima vaga nemilosrdno pokazuje da nije funkcioniralo. (Stojim u čarapama da ne morate gledati u moje nokte - iako čarape nisu lijepe, nokti su gori).

Lela i Dunja su na GI dijeti, Agnes je na čips dijeti kombiniranoj sa trčanjem, a ja razmišljam da li da i ja primijenim GI ili kiselo-bazičnu dijetu. GI dijetu sam isprobala prije par godina i to je jedna od dijeta koja ne samo da funkcionira i smanjuje kile nego djeluje za razliku od običnih dijeta i na hormonalnoj bazi.U praksi to znači da se mršavi iz onih naslaga oko pasa i trbuha dok lice i prsa ostanu u istoj količini i na istom mjestu. E sad možda neki misle da to i nije za vikati Hura! ali treba se sjetiti da sve sta je nisko moze biti  josi i niže.

U GI dijeti se radi o tome da se jede hrana sa sporim ugljikohidratima. Znači, veliko

NE za 

-kolače, sladoled, slatkiše, sokove, voće, ukratko za sve šta je slatko uključujući i stvari koje nemaju slatki okus ali uprkos toga imaju puno šečera na pr. Schweppes

-bijeli kruh a najradije i bilokakav kruh, tijesto,  ili bilošta sa brašnom

rižu

krumpir 

I to je otprilike sve sa tom dijetom.  Nije pretjerano komplicirana nego više stvar navike. Napr, da se uz varivo ne treba jesti kruh, ili da se jaja i špek za doručak mogu pojesti samo sa salatom ili paprikom bez kruha. Uz meso i salatu za ručak se moze uzeti neko dinstano, kuhano ili brzo prženo povrce - napr mahune ili brokoli, zelje i slično. Uz ovu dijetu se ne gladuje, nije naporna i efikasna je. Nikakvi specijalni recepti nisu potrebni ali treba imati vremena za razmisliti šta jesti i treba imati zericu karaktera za odustati od svih onih namirnica bez kojih mislimo da ne bi preživili.
Lela će pokazati šta ona jede čim joj se majstori isele iz kuće a ona se uspije probiti do kompjutera. U biti mislim da je sada na dijeti jer se ne može probiti ni do kuhinje. Tako je to kad hoćes imati lijepi interijer, a to bi mogla biti isto jedna forma dijete pod imenom Renoviranje kuhinje - čim dulje tim bolje.

Stvari ovako stoje....

Lela je starija od nas dvije. To znači da ima  više iskustva da ne velim pameti. Zato sam nakon današnjeg doručka  koji i nije bio baš bogznašta iako izgleda dekorativno,

definitivno odlučila probati njezinu metodu.

Na sreću, šef je danas prvi dan na godišnjem i uspjeli smo nagovoriti njegovu asistenticu da otvori zajedničku kasu za kupovinu ove dvije tortice.

.

Lijeva je čokoladni fromage sa malinama a desna od badema sa Toblerone čokoladom - čisti primjer zdrave prehrane - voće, čokolada koja podize serotonin, bademi, med iz Toblerone, ma šta ćes bolje.

Gordana

dijeta tamnom čokoladom

Prateći globalne trendove smanjivanja udjela svježeg povrća u našoj prehrani okrenuli smo se trajnim vrijednostima čokolade.Ionako kažu da tamna čokolada s velikim udjelom kakaoa ne deblja.Mljac!

Je li prekasno?

Pa valjda nije, nitko normalan ne ide na dijetu u sijecnju da se moze bez srama skinuti u srpnju. Svatko ko je ikada drzao dijetu zna da se dijeta zapocinje u ponedjeljak, otprilike tjedan ili dva prije dana D - narocito kad se treba maknuti tako oko 10 kg.
Ove godine imam teoriju da se najbolje mrsavi kad se tijelo odkiseli a to se radi sa povrcem ili vocem.
Ovo je bio moj rucak neki dan...

 a danas sam na putu na posao navratila u pekaru i kupila jednu pirogu sa sirom za dorucak i jednu sa mesom za rucak. Obje sam pojela za dorucak a u 10 sati uz kavu i jednu komadinu kolaca koji je kolegica nesebicno donijela. To znaci da cu uskoro imati strasan pad secera u krvi i jednostavno morati pojesti nesta za rucak.

Gordana