Too late to cry baby

Sitni sati, familija spava a ja još skroz na skroz budna. Sa radija (internetskog) Lonnie Johnson pjeva It´s too late to cry baby, your last chans is gone....Mhm...Ovaj tjedan se skoro tako i osjeća, kao da me pregazio parni valjak. Tri različita posla na tri različita mjesta. Ne mogu vjerovati da sam prije mislila kako je zabavno biti konzult i raditi u raznim firmama. Odem u osam od kuće, vratim se u šest na večer, u glavi totalna zbrka a u kući kaos. U kuhinji gotova jela. Pozitivan efekt je da manje jedem jer sam kraće vrijeme u kuhinji.

Ovaj tjedan je prošao samo sa jednom večerom koju sam ja skuhala.
Krpice sa zeljem su jedno od mojih najdražih jela, mada, na žalost, ja imam puno previše najdražih jela.
Drugi dan smo jeli ostatke krpica sa pečenim vrhnjem i Fetom (to je moja instant zamjena za po pravo pečeno vrhnje).

I sada mi nekako padoše na pamet one iritirajuće osobe koje dijele recepte za koje ih nitko nije pitao a hvale svoja jela kao da u najmanju ruku konkuriraju za Michelin guide.

Ali to nema veze sa mnom.