Da li je jogurt uistinu zdrava hrana?

Evo baš čitam u jednom blogu danas kako je jogurt zdrava hrana. Po svemu navedenom bi i trebao biti ali stvari možda i nisu uvijek onakve kakve se čine na prvi pogled.

Svi naravno znaju da se jogurt pravi od mlijeka. Mlijeko se dobiva od krava koje proizvode mlijeko ne da bi mi dobili jogurt nego da bi njihova djeca dobila hranu. To znači da je proizvodnja mlijeka kod krava, isto kao i kod ljudi ili drugih sisavaca ograničena na jedno relativno kratko razdoblje dok mladunci ne porastu i osim toga je kvaliteta svakog mlijeka prilagođena  potrebama  mladunaca upravo te vrste.

Tako bi to trebalo biti.

Stvarnost se ponešto razlikuje. Naime ljudi su uspjeli proizvesti jedan hormon koji su osamdesetih godina dodavali kravama ne bi li dulje dojile bez obzira na to šta prirodno više ne bi davale ni kapi mlijeka nakon šta tele malo poraste. S vremenom je selekcija krava išla u tom smjeru da su uzgojene krave koje imaju prirodno velike količine tog hormona pa ga više ne moraju dobivati izvana.
Hormon, koji se zove insulin-like growth factor (IGF) postoji prirodno i kod ljudi i ima niz regulatornih svojstava. Izmedju ostalog IGF izaziva diobu stanica i spriječava prirodnu smrt stanica. Vrlo jednostavna jednadžba pokazuje slijedeće:

prekomjerna dioba stanica +  nikakvo odumiranje stanica = RAK

I usitinu, IGF je pronađen u velikim količinama kod raka prsa i prostate. Onome tko  hoće doznati više o raku, IGF-u i mlijeku preporučam knjige Kineska studija koja je najveća studija o prehrani ikad provedena, autora Dr.Sc.T.Colin Campbell i Thomas M. Campbell, te Tvoj život u tvojim rukama autorice Dr.Sc. Jane Plant.

Mnogi vele da je neophodno jesti mliječne proizvode da bi se dobilo dovoljno kalcija i spriječila osteoporoza. Statistika govori drugo. Najveći broj slučajeva osteoporoze imaju skandinavske zemlje gdje se tradicionalno pije najviše mlijeka i gdje i odrasli piju mlijeko nekoliko puta na dan a sir je obavezna namirnica. Danas se zna da se kalcij veže sa masnoćom, bilo iz mlijeka ili druge hrane, i jednostavno pokaki te od njega nema baš nikakve koristi. Osim toga je čista glupost govoriti da se TREBA jesti mliječne proizvode da bi se dobio kalcij. Bademi, na primjer, imaju 265 mg kalcija u 100 grama, dok mlijeko ima samo 106 mg /100 ml. Suhe smokve imaju 144 mg, lešnjaci 188 mg, koprive cijelih 490 mg, špinat 170 mg, obični bijeli kruh oko 100 mg, sardine u ulju 191 mg, žutanjak 140 mg itd. Cijeli niz običnih namirnica koje su bogatije kalcijem od mlijeka.

U mlijeku postoji između ostalog i jedan protein, skraćeno BSA. Sve više znanstvenih studija ukazuje na to da  BSA utječe na razvoj juvenilnog dijabetesa. U Finskoj koja ima najviše juvenilnog dijabetesa se konzumira i najveća količina mlijeka na svijetu. To možda i nije dokaz ove tvrdnje ali kod svih novo dijagnosticiranih dijabetesa je otkrivena i velika količina antitijela protiv BSA. U Francuskoj je provedena studija na školskoj  djeci koja  piju malo mlijeka i otkriveno je da imaju male količine antitijela protiv BSA i relativno nisku frekvenciju obolijevanja od dijabetesa. Moja kćer sudjeluje od rođenja u jednoj studiji koja obuhvaća 6000 djece  a ispituje utjecaj vanjskih faktora na razvoj dijabetesa. Svake godine dobivamo anketu  od nekih desetak stranica u kojoj je oko polovice pitanja vezano uz konzumaciju mliječnih proizvoda. 

Ovo nije kraj mliječnim nevoljama. Ima još. 

Nekad davno, prije nego šta je AlfaLaval izmislio homogenizator mlijeka a Tetra Pak papirnatu ambalažu, pilo se nehomogenizirano mlijeko. Međutim, razvoj industrije mliječnih proizvoda i potreba da su proizvodi jednolične kvalitete je zahtijevalo i mlijeko jednolične kvalitete. Zato se mlijeko lijepo homogenizira da bi se masnoća  raspršila umjesto da stoji na površini tanka sa mlijekom pa neko dobije masni, a netko drugi nemasni proizvod. Homogenizacija se vrši tako da se mlijeko protjera pod jakim pritiskom kroz vrlo fine kapilare koje jednostavno fizički potrgaju ne samo grudice nego i molekule masti. Te molekule su dovoljno male da mogu ulaziti u krv direktno prije nego sto su  lijepo obrađene i probavljene u crijevima. Kad uđu u krv mogu izazivati autoimune reakcije a neka istraživanja ukazuju i da su krivci za razvoj arterioskleroze. 

Većina ljudi u svijetu, ili točnije oko 70%, nema enzime za probavu mlijeka (mada ovo nema veze sa jogurtom jer u jogurtu nema laktoze kao u mlijeku) i nakon pijenja mlijeka dobivaju bolove u crijevima.

Bakterije koje se dobiju jedenjem jogurta, pod uvjetom da uopće više postoje nepasterizirani jogurti sa živim bakterijama, se jednako tako mogu dobiti i jedenjem kiselog zelja, uz puno veću količinu kalcija i bez homogeniziranih masnoća, hormona i bjelančevina koje iritiraju imunološki sistem. 

Nepasterizirani jogurt, ako se sjećate onih u plastičnoj čaši sa zelenim aluminijskim poklopcem, je ukusan prvi dan nakon proizvodnje, drugi ili treči dan je prilično kiseo. Koliku trajnost imaju jogurti danas? Sumnjam da u njima ima i jedna živa bakterija. Ako ima, ta sasvim sigurno nije Lactobacillus.

I na kraju, jogurt je mlijeko. Sir je mlijeko. Bilokoji mliječni proizvod je u osnovi mlijeko. Sve šta sam ovdje napisala o mlijeku vrijedi i za ostale mliječne proizvode. Za IGF je jos malo gore jer ne postoji samo u mlijeku nego i u govedskom mesu. 

Sve skupa ne znači da ja ne volim mliječne proizvode. Volim. Naročito fini domaći sir od gospođe Bože Šiprak iz sela Drenčina kraj Siska. A i mnoge druge sireve. Volim i jogurt. I kefir. I vrhnje. A pogotovo mlijeko u obliku palačinki, štrudli sa sirom, torte sa sirom ili u obliku vrhnja sa žgancima. Ali tvrditi da je to jako korisno bi bilo isto kao tvrditi da je Coca-cola light koju sam sad ispila jer mi je ukusna, korisna za zdravlje.

Da sam jači karakter nego šta jesam, odrekla bih se i Cole i mlijeka.