More, more plavo i čiščenje tavana

Vrijeme bikinija je tu a od  bikini linije ni traga. Bezobrazni i bezosjećajni muž me onako usput obavijestio da mi se trbuh prelijeva  preko kupaćeg kostima, kao da je to greška u trbuhu a ne u prastarom kupaćem kostimu koji više nema nikakvu formu. Za razliku od mog trbuha koji ima jako puno forme. Uglavno okrugle.

  No, godišnji je tu, neko na moru, a neko u lavoru, medjutim stare predrasude da je uvijek bolje biti na moru nego u lavoru ne stoje uvijek.
 Evo, na primjer kod mene, koja sam kapitalist i posjedujem jednu ruinu na moru, ljetovanje na moru znači otprilike dva tjedna čiščenja otpale žbuke, boje, pranja polupljesnivih deka, šmirglanje i ponovo bojanje drvenih dijelova koji su najviše izloženi buri i kad je sve skoro gotovo, ali nije nikad skroz jer uvijek preostane za dogodine, možemo se pobrati sa godišnjeg.

Ove godine sam se osim toga prihvatila i čiščenja tavana i bacanja krupnog otpada. E pa si vi sad mislite šta znači nositi stare madrace, tepihe i ostalu kramu s tavana dok su vani 32 stupnja a pod krovom još i više.

Medjutim dok se ja kupam u znoju lica svog, drugi leže na plaži....i koliko ja vidim, isto se kupaju u znoju. Ovako, čisto logično, to znači da nema bitne razlike izmedju tavana i plavog mora.

Pogled s terase kad izadjem van udahnuti zraka i isprati pluća od tavanske prašine.